Šta bih ja bez tvojih boja

Te tvoje usne boje maline
kipe od slasti kao praline
suvom su dlanu vlažne slavine
obali strmoj tihe lavine
a slaboj rosi snažne planine

Te tvoje usne

Po mom beznadju dragulje sade
gorku sudbinu osvetom slade
vrelo mi srce uzdahom hlade
na površinu iz dna me vade
oko mog straha tvrdjave grade

Šta mi to rade
te tvoje usne boje maline

Te tvoje oče boje safira
dio su slike zlatnog okvira
blistaju sjajem starog klavira
režu k’o strane tankog papira
tope snjegove hladnog Sibira

Te tvoje oči

U prazan pogled nade mi siju
loše mi dane u album kriju
dvije su pjesme kada se smiju
a dvije britve što nisko briju
kad smrzlu dušu suzama griju

K’o da me piju
te tvoje oči boje safira

Ta tvoja kosa boje vremena
meka k’o trava ispod kamena
kao toplina iznad plamena
trepte vrhovi svakog pramena
dok plešu oko nježnog ramena

Ta tvoja kosa

Ne da da starost mladost mi svari
da gruba riječ nježnu mi kvari
da živi oganj ljutnju mi žari
da treptaj zore snove mi spali
da spori valcer sa tangom spari

K’o da ne stari
ta tvoja kosa boje vremena

Ne znam koja je ljepsa ti boja
al’ znam da bez njih bio bi samo
nova zvijezda u filmu starom
ljubavnik vreli sa hladnim žarom
leća u oku s vidljivim kvarom
čupavi roker s golom gitarom
šarena duga bez svojih boja
ugladjen kaput seoskog kroja
sretnik dobitnik pogrešnog broja

Eh, to bi bio
bez tvojih boja