Kupite Knjigu

Obojene Boje i Ja

Nova zbirka pjesama “Obojene Boje i Ja” je upravo izašla. Izdavač je izdavačka kuća NOVA POETIKA iz Beograda. Preko pedeset pjesmica je u okvireno u kvalitetnom tvrdom povezu s prelijepim dizajnom.

Ova knjiga je idealna za sve ljubitelje dobre poezije! Zbirka pjesama je ispunjena agonijom, melanholijom, anarhijom, nostalgijom i ljubavlju. Neke od ovih pjesama će vas nasmijati do suza a neke će vam bogami naterati suze na oči.

Ova opcija se preporučuje za naručioce koji ne žive u Srbiji. Jednostavno upišite naziv knjige (Obojene Boje i Ja), koliko komada želite, unesite vaše podatke (Ime, prezime i addresu) i pošaljite. Ne zaboravite da upišete državu gdje želite da vam pošiljka bude dostavljena. Nova Poetika će vas kontaktirati u što kraćem roku.

Ova opcija se preporučuje za naručioce koji žive u Srbiji.

Cijena Knjige:  RSD 700,00

Ovdje je par pjesama koje se nalaze u Obojene Boje i Ja knjizi.

Gazivoda

Tapkam po vodi,
pažljivo gazim
čitava prošlost u stopu me prati.
Kuda me vodi?
Na šta da pazim?
Da li na stazu koja se klati
ili na život koji se krati?

Osjećam studen
po gležnju golom,
izgleda površina ne drži čvrsto.
Gdje ću da budem?
Šta ću sa sobom?
Mnoga sam pitanja u jedno svrsto
u mraku tražim odgovor prstom.

Tonem lagano,
a kao da hitam.
Kraća je i kraća ta staza ravna.
Iako je znano,
ipak se pitam:
da li je tamo svjetlost tamna,
da li je tamo toplina hladna?

Kuda to hoda
linija života
po kojoj se sam za ruku vodim
ko gazivoda?
Nije me sramota,
uzdignute glave ponosno hodim
jer možda se tamo ponovo rodim.

U ime naroda

Ovo je Balkan, bure bez dna,
tu ti je svako dušman i brat.
Bajaga reče “Zemlja iz sna”,
a malo pa malo pa izbije rat.

Opet će izgleda jako da tresne,
opet se nešto u loncu kuva.
Nek samo neko varnicu kresne,
sve će da plane i da se zgruva.

Opet se šuska, opet se huška,
opet nas mrze, opet nas blate,
opet će izgleda o rame puška.
Pa dokle više, pa dokle, brate?

I opet veliki zezaju male
i opet hoće da grade dvorce,
opet od sviju prave budale,
opet nas vabe u tor ko ovce.

Opet nam oni kao pomažu,
mi se pravimo da ne vidimo.
Opet nam hoće oči da zamažu,
pa da ih sami poslije vadimo.

Opet hoće da nam to rade,
hoće da nas ko bagru biju
i opet hoće da nas zavade,
pa da nam krv na slamku piju.

Opet ta neman hoće da hara,
da šiba narod dok ne pokrepa.
Ma ne dozvoli, majka mu stara,
pa nismo ni mi stoka bez repa.

Opet smo izgleda ko pištolj goli,
opet nam radi ko god šta voli.
Boli to mnogo, mnogo to boli
jer nikakva sila Boga ne moli.

Dođe u goste pa tu i osta,
a svakog je gosta tri dana dosta.
U ime naroda i sva tri posta
treba domaćin da istjera gosta.

Kada će više pustit’ na miru
kada će više narodi da shvate,
kada će prestat da prave silu,
ma kad će više, ma kad će, brate?

Ovo je Balkan, zemlja iz sna.
Ne budi dušman, budi mi brat.
Izbavi nas, Bože, iz ovog zla,
nek nikad više ne bude rat.

Samo Je Jedna Igra Leptira

Zamisli da si leptirić mali
da samo jednom zora ti svane
da se minuti sumraka boje
da brojiš sate umjesto dane
da godine za te ne postoje

Da samo jednom tu iznad granja
gdje zraci rani nebesa zlate
nestašnom vjetru dadneš do znanja
da uzalud sutra ne čeka na te

Da samo jednom raširiš krila
onako tiho što može tiše
da te ponese cvjetna idila
znajući da nećeš letjeti više

Da samo jednom zaigraš igru
potražiš ljubav u polju trave
znajući da je u plastu iglu
lakše pronaći od sreće prave

Da samo jednom dušu dotakneš
jedinoj što se za tebe sprema
samo jednom pa se odmakneš
jer da je zavoliš vremena nema

Da samo jednom vidiš ljepotu
budjenja sunca na horizontu
da samo jednom u svom životu
ugledaš crven na drugom frontu

Jer samo je jedna igra leptira
koja započne u zoru ranu
prepuna mira pa i nemira
koji se završe u jednom danu

Ali ti nisi leptirić mali
jos mnoge zore čakaju na te
tvoji se minuti dosade boje
ti brojiš dane umjesto sate
još mnoga ljeta za te postoje

Sitnica

Bez tebe bi suze padale na gore,
ko ordeni teški kačile o rever,
duboko u duši nakapale more,
bez tebe bi laste letjele na sjever.

Bez tebe bi sunce noću izlazilo,
pticama uz inat pomračilo zore,
s ugašenim žarom oči ovlažilo,
bez tebe bi zvijezde padale na gore.

Bez tebe bi rijeka ka izvoru tekla,
poplavila nježnost, nabujala bore,
s krčagom u ruci vrelinu opekla,
bez tebe bi kiša pljuštala na gore.

Bez tebe bi breza pupala u jesen,
rukama bez prstiju olistala gore,
zaledila usne kao vreo kesten,
bez tebe bi lišće padalo na gore.

Ali s tobom!

S tobom se i žalost pretvara u sreću,
nevinost i vjernost ne poznaju kraj,
i najmanja želja prerasta u veću,
s tobom se i pakao pretvara u raj.

S tobom se i tuga pretvara u radost,
najtajnija tajna ko knjiga otvara,
i najmanji osmijeh pobjeđuje žalost,
na tebi se pogled naprosto odmara.

S tobom bih i nevin priznao krivicu,
užario zvijezde u po bijela dana,
samo da ti kažem veliku sitnicu:
jednostavno ti si ko od Boga dana.