Molitva

Tako je mirno, tiho unutra
da svaki šapat tišinu para
u meni jauk nijemo vrišti
neka me muka u grlu stisla
a bol u duši tako me tišti

Veče se hladno u klupko svilo
uzdahe teške u njedra skrilo
spustilo ruke na Božiji hram
mnogo se duša uz mene stislo
a ja bih htio da budem sam

Topi se vosak u suze vrele
miris tamnjana malko me guši
kresak šibice zjenice šara
opet sam ovdje kao i prije
stojim k’o vojnik starice stara

Predamnom oganj blješti ko zlato
udara svjetlost u oči vlažne
jedno za drugim sjećanje redam
svaka svijeća pogled mi mami
ali ja samo u tvoju gledam

Htio bi da se nikad ne gasi
da mi njen plamen obraze grije
da gledam kako vječito gori
jer mi se čini umjesto njega
šareni rubac da se viori

Opet me isti osjećaj čežnje
pritišće čvrsto pod krilo svoje
reže mi srce na grube ćutke
kao govornik bez svoga glasa
i ovog puta pričam ti ćutke

Iako skoro sve je zamrlo
naprežem uvo prepuno nade
zvoni praznina kao hrast truo
al’ ja bi htio da bude tiše
ne bi li ti glas od nekud čuo

Već dugo tako tješim sam sebe
prelivam želje u burad šuplja
zajedno snjima ponire slutnja
jer i večeras kao i prije
sve što smo rekli bila je šutnja

Drijem se krišom u noć uvlači
čak su molitve skoro zaspale
al’ moje misli neće da zaspe
laku noć majko, doćiću opet
kad vakat boli malko odaspe

Leave a Comment

Your email address will not be published.