Ne, ne dam te nikom

Ne dam te nikom ali baš nikom.
Ni da mi žarko sunce zamrači
što vrelim sjajem pogled mi gasi
što sjetnoj duši oduška ne da
što vlažnom srcu uzdahe suši
a ono jadno k’o riba žedno.
Ne, nije to tvoje ljubavi vrijedno.

Ne dam te nikom ali baš nikom.
Ni da mi nudi tabane tvrde
za bosu dušu dok njivu gazi
gdje mi se srce k’o kristal razbi
u hiljadu oštrih pšeničnih zrna
koja se krune jedno po jedno.
Ne, nije to tvoje ljubavi vrijedno.

Ne dam te nikom ali baš nikom.
Ni da mi skine okove teške
otvori oči u mrklom mraku
obasja prozor samice vlažne
sakupi parčad slomljenog srca
pa ih ponovo spoji u jedno.
Ne, nije to tvoje ljubavi vrijedno.

Ne dam te nikom ali baš nikom.
Ni da mi vrati rumen u lice
osvježi srećom usahle oči
pa da k’o nekad žare i pale
umjesto sivih i crnih dana
ponovo vrate u život boje.
Ne, nije to vrijedno ljubavi tvoje.

Ne dam te nikom ali baš nikom.
Jer kada padam daješ mi krila
da se još bolje ka tebi vinem
sletim na tvoje požudne ruke
onako krišom bez tvoga znanja
slovo po slovo na dlan poredam.
Ne, nikom te ne dam.